Nekad se zapitam kako je sve počelo, kako ti jedan nogometni klub s kojim u biti nemaš nikakve veze može toliko značiti. I tako se sjetim svog šestog rođendana i jednog poklona koji je odredio mnoge stvari koje su uslijedile. Sjećam se da je mi je jedan bliži član porodice poklonio upravo plavo-crveni prugasti dres, što je za jednog dječaka zaluđenog u igranje nogometa bio najbolji mogući poklon. Svakako da sam u to vrijeme imao mnogo dresova u svom ormaru, ali nijedan nisam obožavao kao onaj katalonskog kluba, onako jednostvan, bez natpisa i reklama, samo te pruge i grb... Kako sam rastao, moje zanimanje za najvažniju sporednu stvar na svijetu je postalo veće. Moj otac (koji je i sada sa punih 50 godina istinski nogometni fanatik), i ja smo redovno pratili mnoge utakmice liga petice kao i Ligu prvaka. Nekako je to postalo vrijeme samo za oca i sina, vrijeme kojeg se i dan danas sjetim s osmjehom na licu.
Prvi igrač kojeg sam idolizirao bio je Vítor Borba Ferreira– Rivaldo... Još uvijek se sjećam povijesnih škarica protiv Valencije i samo Bog zna koliko sam puta nakon toga pogledao video-isječak tog pogotka.Dobro pamtim I onaj famozni transfer Luisa Figa u Real Madrid koje se desio 2000. godine. Tada nisam znao koliko je novac bitna stvar u životu i nije mi bilo jasno kako kapiten tima može tako izdati svoj klub i preći u redove najvećeg rivala, do tada nisam mogao zamisliti Portugalca u bijelom dresu, ali to se desilo.
Moje prvo veliko razočaranje bio je poraz od Real Madrida u polufinalu Lige prvaka u sezoni 2001-02... Bio sam neutješan nakon uzvratne utakmice, već tad nisam znao opisati zašto mi je uopće toliko važno tko će od ta dva kluba igrati finale, zašto volim Barcu, a ne simpatiziram Real. Ne znam... Valjda neke stvari dođu same od sebe. Nakon određenog vremena sam shvatio kroz kakav težak period je prolazio ovaj klub. Gledati najvećeg rivala kako dominira Europom nije bilo lako. Većina mojih prijatelja je obožavala Blancose iz jednostavnog razloga - bili su najbolji. Tako valjda razmišlja većina dječaka, ali ne i ja! Kako su godine prolazile moja zaluđenost prema Blaugrani je bila sve jača. Na vrhu Primere iz godine u godinu izmjenjivali su se Deportivo, Real, Valencia, dok je Barci uvijek izmicala titula prvaka. A onda je došla sezona 2004-05... U klubu su se pojavila neka nova lica, Barcelona je napokon dominirala ligom, Ronaldinho i Eto su bili nezaustavljivi, Real je razmontiran na Camp Nouu sa 3-0, Barcelona je opet bila prvak, a mojoj sreći nije bilo kraja. Znao sam da dolazi novo vrijeme, vrijeme katalonskog diva! Utakmica koju najviše pamtim je finale Lige prvaka protiv Arsenala iz 2006. godine. Do tada sam uvijek gledao neke druge klubove na tronu Europe, ali kad je legendarni Kamerunac (inače meni osobno najdraži nogometaš) postigao izjednačujući pogodak, znao sam Barca će biti prvak Europe. Nakon što je Belleti postigao gol za pobjedu, bio sam u transu. Napokon je moj Klub postao najbolji! Naravno, Barca je osvojila i ligu, a svi pamete onaj show Ronaldinha na Santiago Bernabeu. Iako ne mogu biti objektivan kad je Barca u pitanju, usudio bih se reći da je to bila najveća individualna predstava jednog nogometaša svih vremena.
Nakon dvije odlične sezone pod vodstvom Franka Rijkaarda, usljedilo je prizemljenje. Dvije godine bez uspjeha u nacionalnom prvestvu i ligi prvaka su predstavljale veliko razočarenje za ovaj klub. Ekipi su bile potrebne promjene i došao je Pep Guardiola. U liku i djelu Lionela Messija, Barca je dobila novu zvijezdu i novog najboljeg igrača svijeta, a nakon svega što je postigao u dresu Barcelone, mislim da se može reći da je Argentinac ujedno i najbolji igrač u povijesti kluba. Pod vodstvom Guardiole, Barcelona je u tri godine oduševila nogometni svijet sa tri naslova prvaka Španjolske i dva naslova prvaka Europe. Blaugrana je u to vrijeme stvarala komplekse kod igrača i simpatizera drugih ekipa.
Nakon Pepovog odlaska, duboko u sebi znao sam da je završila jedna era. Barca nije više tako dominantna, uostalom rezultati ove godine govore sami za sebe, ali svih ovih godina postao sam svjestan da nikad ne trebate otpisati ovaj klub, jer Barca će se vratiti jača, u to budite sigurni! Ipak je Barcelona više od kluba, a nakon svih ovih godina sam postao svjestan da je ovo kroz što prolazim više od navijanja! Visca Barca!
Nema komentara:
Objavi komentar